Zašto Novi grad pristupačnosti?

Koji su osnovni razlozi iza projekta Gradske knjižnice Rijeka.

Nacionalni plan razvoja kulture i medija za razdoblje od 2023. do 2027. godine ističe da se „sektor kulture i medija suočava s brojnim izazovima: od tehnološkog razvitka koji uključuje razvoj i primjenu umjetne inteligencije do klimatskih promjena i potrebe prilagodbe kulturne infrastrukture i kulturnih navika“. Kao jedan od ključnih strateških ciljeva navodi se jačanje sudjelovanja u kulturi i uloge kulture u društvu uz provedbu mjera za osiguravanje pristupa i sudjelovanja u kulturi. 

Kako se navodi u Nacionalnom planu, „nemogućnost pristupa kulturnim sadržajima i nedostupnost kulture promatra se primarno u odnosu na fizičku nepristupačnost, fizičku udaljenost i financijsku nedostupnost, koji i dalje ostaju najprisutnije prepreke u pristupu kulturi, uz senzorne, kognitivne, kulturološke, tehnološke, jezične i psihološke prepreke“. Na ova ograničenje moguće je odgovoriti „kreiranjem dugoročnih procesa koji će podići razinu aktivnoga sudjelovanja u kulturi i umjetnosti te aktivnosti koje će učiniti programe u kulturi i umjetnosti dostupnijima, prepoznajući različitost publika i njihovih potreba“. 

U fokusu tih procesa je i razvoj kulturnih i umjetničkih sadržaja, pristupa, programa i usluga koje će doprinijeti postizanju inkluzivnoga društva, društva jednakih šansi za sve, a posebno ranjivih i socijalno isključenih skupina. Međunarodni i domaći strateški i pravni okvir kao ljudska prava određuju pristup informacijama, obrazovnim i kulturnim sadržajima, kvalitetno provođenje slobodnog vremena te ravnopravnost uživanja u kulturnim sadržajima za sve, a posebno osobe s invaliditetom i ranjive skupine u dobnim kategorijama djece, mladih i starijih osoba. Posebno ranjiva i heterogena supina jesu djeca u dobi do 18 godina koja uključuje bebe, djecu rane dobi, djecu i mladež, različitog kulturnog podrijetla, socioekonomskog i obrazovnog statusa te intelektualnih ili fizičkih sposobnosti. Problemi i izazovi s kojima se susreću djeca kreću se u širokom rasponu fenomena: manjak kvalitetnih senzoričkih i kreativno-poticajnih aktivnosti mlađe djece kao osnove budućeg društveno-kulturnog razvoja, nedostatak javnih prostora i besplatnih programa za umjetničko stvaralaštvo izvan formalnog obrazovnog ambijenta, te ograničenost pristupa stvaralačkim tehnologijama za djecu starije dobi. U skladu s navedenim dolazi do porasta razvojnih problema osnaženih neselektivnom stimulacijom osjetila, posljedica informacijske hiperprodukcije i konzumerističkog pristupa odgoju i slobodnom vremenu.

Odgovor na opisane izazove mogu dati narodne knjižnice koje se postupno pretvaraju iz dominantno prostora distribucije i prezentacije građa u prostore stvaralaštva i produkcije te koje uz temeljne knjižnične usluge počinju razvijati i pružati nove usluge za različite ciljane skupine. One nastoje odgovoriti na raznovrsne potrebe korisnika i osigurati različite usluge kao „treća mjesta”, u odnosu na dom (prvo) i posao (drugo mjesto) (iz „Pregled kulturnog razvoja i kulturnih politika u Republici Hrvatskoj“). Knjižnice imaju potencijal da postanu moderni lokalni kulturni „hubovi“ koji raspolažu temeljnom infrastrukturom (prostor, oprema, građa i drugo) i stručnjacima za kreiranje raznovrsnih usluga i programa u zajednici. Gradska knjižnica Rijeka prepoznata je u lokalnoj zajednici i šire upravo kao suvremena i progresivna ustanova sklona inovacijama i redefiniranju uloga knjižnice. Prenamjenom industrijskog kompleksa „Benčić“ u „Art kvart Benčić“, s novom knjižnicom i njezinom „Dječjom kućom“ u središtu, stvoreni su preduvjeti za razvoj kvalitetnog pristupa kulturi i umjetnosti u skladu sa suvremenim principima inkluzivnosti.
 

Programski, GKR posebno razvija „Dječju kuću“ (program i odjel za djecu) i „Rasadnik“ (program i odjel za mlade) koji, vodeći se IFLA-inim smjernicama za knjižnične usluge za djecu, osiguravaju knjižničnu građu i brojne druge sadržaje kojima se nastoji odgovoriti na kompleksne potrebe djece različite dobi i sposobnosti u svrhu njihova obrazovanja za kulturu i umjetnost, što uključuje i razonodu, slobodno vrijeme, potporu zdravlju i dobrobiti te izlaganje djece širokom i raznolikom rasponu znanja, ideja i stavova. Kroz „Dječju kuću“ i „Rasadnik“, i ovaj projekt, GKR se formira u centralno mjesto zajednice usmjereno novim kulturnim praksama i sadržajima s namjerom da u suradnji s drugim dionicima postane središnji akter za razvoj kreativnosti, kulturnih inovacija i inkluzivnih usluga u kulturi na području Rijeke i regije.

Znanstvena istraživanja, stručni uvidi, nacionalne strategije i dosadašnje iskustvo djelovanja Dječje kuće (razdoblje 2021. – 2024.) upućuju na više područja izazova te posljedično stvaranja novih potreba u razvoju vještina i stavova djece za stvaranje i konzumaciju umjetnosti i kulture. 

U nastavku se navode i ukratko opisuju neke od ključnih potreba ranjive skupine djece u tom području. Porast anksioznosti djece prepoznat je kao karakteristika sve niže dobi koja osnažuje osjećaj isključenosti, a kliničke slike sada su ozbiljnije nego ranije, utvrđeno je na 1. školi dječje i adolescentske psihijatrije u Splitu 2024. godine. Ujedno, iste godine 4044 djece u Republici Hrvatskoj je dobilo odgodu upisa u prvi razred osnovne škole na nacionalnoj razini što se objašnjava tezama o sve većim potrebama razvoja fine motorike i grafomotorike, vještina ključnih za razvoj pismenosti kao temelja kulturnog iskustva. “Učenici ne znaju držati olovku kada dođu u školu, ne znaju pratiti crtu na papiru, ne znaju precrtati nešto s papira”, u medijskim istupima ustvrdila je Antonija Mirosavljević, predsjednica Udruge ravnatelja osnovnih škola. Struka počinje govoriti o pojmu “digitalnog autizma” za opis razvojnog stanja do kojeg dolazi zbog ovisnosti o ekranima očitovane kroz teškoće u komunikaciji, ponavljajućim i stereotipnim radnjama. 

Konzumeristička kultura fokusirana je na stvaranje intenzivnih senzacija i adrenalinskih aktivnosti, narušava kreativno izražavanje te je rijetko obilježena kvalitetnim umjetničkim iskustvom sadržaja za djecu. Kultura i umjetnost jedan su ključnih odgovora na potrebe uzrokovane opisanim procesima što je podržano i aktivnostima “Nacionalnog plan razvoja kulture i medija za razdoblje od 2023. do 2027. godine” i “Nacionalne strategije poticanja čitanja od 2017. do 2022. godine”. “Nacionalni plan za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2022. do 2026. godine” dodatno apostrofira i cilj “sustavne potpore za djecu u digitalnom okruženju”. Uz navedeni globalni i nacionalni kontekst, lokalniji riječkog područja čine i specifičnosti visokourbanizirane sredine koja nastoji pružiti uvjete kulturno-umjetničkog razvoja djece. Broj djece na području jedinice lokalne samouprave Grad Rijeka je 16 703 djece: 3 810 (0 -4), 4205 (5 – 9), 4 452 (10 – 14), 4 236 (15 – 19) te je time Rijeka treći grad po broju djece u RH. Susjedni i na kulturne sadržaje u Rijeci oslonjeni Grad Kastav nalazi se na 2. mjestu nacionalne statistike broja djece u odnosu na broj stanovnika, a Općina Viškovo 2022. imala je najveći broj rođenih beba među općinama u RH. (izvor: Državni zavod za statistiku). Kao mogući odgovor na opisane i druge potrebe djece prepoznata je Dječja kuća koja je od koncepta definirana kao mjesto uključivanja i nove kreativnosti djece te kao “odgovor na ograničenu kulturnu ponudu prilagođenu djeci i mladima” (izvor: prijavna knjiga Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture 2016.) što je potvrđeno Planom razvoja Grada Rijeke 2021. – 2027. koji definira geografsko područje art-kvarta “Benčić” u kojem djeluju Dječja kuća i Gradska knjižnica Rijeka “dnevnim boravkom Grada”. 

Knjižnica je do infrastrukturnog oblikovanja art-kvarta “Benčić” bila skromnih prostornih kapaciteta za rad s djecom, pedagoški rad te za razvoj publike od rane dobi no što sada osnažuje potrebu za kvalitetnim, redovnim i uključivim sadržajem za skupinu djece kroz programe. U zajednici je primijećeno gotovo potpuno isključivanje iz kulturnog iskustva djece od 0. do 4. godine starosti iako je ono posebno važno za budući razvoj umjetničkog i kulturnog senzibiliteta te dobne skupine Kao središnju potrebu vidimo razvijanje radionica za djecu usmjerenih vještinama empatije, senzomotorike i komunikacije djece, a u funkciji njihova cjelovitog kreativnog i kulturno-umjetničkog razvoja, socijalne inkluzije te aktivnog sudjelovanja u kulturno-umjetničkom životu lokalne zajednice što će se i ostvariti realizacijom aktivnosti programskog koncepta “Osjetilna kuća”. Prepoznata je potreba korištenja terapijskog potencijala kulture te značajna potreba ranjive skupine za takvim pristupima. Oblikovane su aktivnosti za rano poticanje umjetničkog senzibiliteta što se odvija kroz pedagoško-estetske pristupe srodne senzornim terapijama, taktilnim umjetničkim aktivnostima za bebe i ranu dob, s naglaskom na pripovjednost i usmjeravanje kreativne potrebe na analogno i rukotvorno stvaranje.

Sudionici planiranih radionica bit će odabirani poštujući načela transparentnosti, jednakog postupanja i zabrane diskriminacije dok će kriterij za odabir biti redoslijed zaprimanja prijava sudionika o čemu će se voditi evidencija i računa o obvezama prikupljanja i zaštite osobnih podataka korisnika. Potencijalni sudionici radionica o istima će biti informirani putem mrežnih stranica i društvenih mreža GKR, poziva u medijima, tipskog plakata i kroz promotivnu kampanju “Osjeti, pokušaj, stvaraj” a prijave će biti moguće online i na info-pultovima GKR i „Dječje kuće“.

Nositelj projekta

Sadržaj materijala isključiva je odgovornost Gradske knjižnice Rijeka. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorovi te ne odražavaju nužno stajalište Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija se ne mogu smatrati odgovornima za njih.